Što možemo i trebamo činiti kako bismo se osjećali dobro?

Pandemija korona virusne infekcije je središte pažnje svih nas u zadnje vrijeme. Pričamo o ‘koroni’, prevladava zabrinutost, strah, oprez, spominje se panika. U ovim okolnostima strah je normalna reakcija. I poželjna. 𝗦𝘁𝗿𝗮𝗵 𝗻𝗮𝘀 𝗰̌𝗶𝗻𝗶 𝗼𝗽𝗿𝗲𝘇𝗻𝗶𝗷𝗶𝗺𝗮, 𝗰̌𝘂𝘃𝗮 𝗻𝗮𝘀 𝗼𝗱 𝗻𝗲𝗽𝗿𝗼𝗺𝗶𝘀̌𝗹𝗷𝗲𝗻𝗶𝗵 𝗶 𝗿𝗶𝘇𝗶𝗰̌𝗻𝗶𝗵 𝗽𝗼𝗻𝗮𝘀̌𝗮𝗻𝗷𝗮 𝗶 𝗽𝗼𝘁𝗶𝗰̌𝗲 𝗻𝗮 𝗽𝗼𝗻𝗮𝘀̌𝗮𝗻𝗷𝗮 𝘀𝘂𝗸𝗹𝗮𝗱𝗮𝗻 𝗽𝗿𝗲𝗽𝗼𝗿𝘂𝗸𝗮𝗺𝗮 𝘀𝘁𝗿𝘂𝗰̌𝗻𝗷𝗮𝗸𝗮 𝘀 𝗰𝗶𝗹𝗷𝗲𝗺 𝘀𝗽𝗿𝗷𝗲𝗰̌𝗮𝘃𝗮𝗻𝗷𝗮 𝘀̌𝗶𝗿𝗲𝗻𝗷𝗮 𝗸𝗼𝗿𝗼𝗻𝗮 𝘃𝗶𝗿𝘂𝘀𝗮.

Međutim, pretjerani strah donosi više štete nego koristi. ‘U strahu su velike oči’, narodna je poslovica; to naročito vrijedi za nove prijetnje u odnosu na ove poznate. Zapamtimo, ‘u uhu ostanu’ loše informacije (koje su sukladne našem doživljaju opasnosti), a prečujemo one druge, umirujuće. I to ima veze s našim starim, emocionalnim dijelom mozga koji stalno ‘pazi na nas’. Što nepoznatija prijetnja to veća neizvjesnost i strah od neimanja kontrole što nastojimo nadomjestiti (ranije spominjanim) pretjeranostima u ponašanju. To je uobičajena reakcija kada smo suočeni s novom prijetnjom.
Dobro je pitati se što mogu napraviti, kako si pomoći, jesam li bespomoćan/bespomoćna? Mogu li upravljati strahom ili dopuštam da strah upravlja sa mnom?

ŠTO MOŽE POMOĆI?

• 𝙄𝙣𝙛𝙤𝙧𝙢𝙞𝙧𝙖𝙩𝙞 𝙨𝙚, 𝙥𝙤𝙨𝙡𝙪𝙨̌𝙖𝙩𝙞 𝙫𝙞𝙟𝙚𝙨𝙩𝙞, 𝙥𝙧𝙤𝙫𝙟𝙚𝙧𝙚𝙣𝙚 𝙞 𝙫𝙟𝙚𝙧𝙤𝙙𝙤𝙨𝙩𝙤𝙟𝙣𝙚 𝙞𝙣𝙛𝙤𝙧𝙢𝙖𝙘𝙞𝙟𝙚.
To često nisu informacije na Facebooku, forumima, od prestrašenog susjeda koji je čuo od ‘nekoga nešto’. Lažne vijesti i objave ne pomažu. Provjerene informacije se mogu čuti u informativnim emisijama na televiziji i radiju. Obratite pažnju na broj ozdravljenih, uočite da se svijet ujedinio, da stručnjaci i intenzivno rade i razmjenjuju korisne informacije, uspješnost Kine u kontroli bolesti i druge informacije.
Ako stalno gledamo vijesti – stalno smo napeti. Ako se ciljano informiramo u predviđeno vrijeme (biramo koji program i koja informativna emisija) – 𝗹𝗮𝗸𝘀̌𝗲 𝗰́𝗲𝗺𝗼 𝘇𝗮𝗱𝗿𝘇̌𝗮𝘁𝗶 𝘀𝗺𝗶𝗿𝗲𝗻𝗼𝘀𝘁.

• 𝙏𝙧𝙚𝙗𝙖 𝙗𝙞𝙩𝙞 𝙞𝙣𝙛𝙤𝙧𝙢𝙞𝙧𝙖𝙣, 𝙖𝙡𝙞 𝙣𝙚 𝙨𝙩𝙖𝙡𝙣𝙤 𝙨𝙡𝙪𝙨̌𝙖𝙩𝙞/𝙜𝙡𝙚𝙙𝙖𝙩𝙞 𝙫𝙞𝙟𝙚𝙨𝙩𝙞.
Biti informiran ne znači stalno slušati vijesti i svoj život staviti ‘na čekanje’. Važno je održati određenu strukturu dana, sudjelovati u uobičajenim aktivnostima (koje su u skladu s preporukama stožera) – aktivnosti povezane s osobnom higijenom, kuhanje, obroci u uobičajeno vrijeme, čišćenje, tjelovježba… Strukturano vrijeme i sudjelovanje u poznatim aktivnostima daju osjećaj stabilnost i sigurnosti što je sada vrlo važno. U nesigurnim okolnostima predvidljivost i struktura smanjuju doživljaj bespomoćnosti – uvodi se red u novu, nejasnu situaciju.

• 𝙋𝙤𝙣𝙖𝙨̌𝙖𝙩𝙞 𝙨𝙚 𝙪 𝙨𝙠𝙡𝙖𝙙𝙪 𝙨 𝙥𝙧𝙚𝙥𝙤𝙧𝙪𝙠𝙖𝙢𝙖 𝙨𝙩𝙧𝙪𝙘̌𝙣𝙟𝙖𝙠𝙖.
Zadržavati se u kući, smanjiti kontakte uživo na najmanju moguću mjeru, održavati distancu oda 2m u zatvorenim i 1m na otvorenim prostorima, prati ruke često i temeljito, održavati osobnu higijenu i higijenu životnog prostora i drugo. Ograničenost frustrira, uskraćeni smo za svoj stari život. No, ako ‘okrenemo novčić na drugu stranu’, znamo da dajemo svoj doprinos u borbi protiv virusa. Svatko tko je svoj život sada promijenio i prilagodio situaciji pokazuje da ima 𝗱𝗼𝗯𝗿𝗲 𝗸𝗮𝗽𝗮𝗰𝗶𝘁𝗲𝘁𝗲 𝘇𝗮 𝘀𝘂𝗼𝗰̌𝗮𝘃𝗮𝗻𝗷𝗲 𝘀 𝗸𝗿𝗶𝘇𝗻𝗶𝗺 𝘀𝗶𝘁𝘂𝗮𝗰𝗶𝗷𝗮𝗺𝗮 𝗶 𝗺𝗼𝘇̌𝗲 𝗯𝗶𝘁𝗶 𝗽𝗼𝗻𝗼𝘀𝗮𝗻 𝗻𝗮 𝘀𝗲𝗯𝗲. Bravo za sve koji se pridržavaju preporuka stručnjaka i na taj način umanjuju rizik za širenje bolesti!

• 𝙊𝙙𝙧𝙯̌𝙖𝙫𝙖𝙟𝙩𝙚 𝙠𝙤𝙣𝙩𝙖𝙠𝙩𝙚.
Današnje komunikacijske mogućnosti su zadivljujuće, budite u virtualnom kontaktu s drugima , iskoristite ovu situaciju za javiti se nekomu (već je neko vrijeme u planu pa niste stigli), popijte ‘zajedno’ kavu – svatko u svojoj samoizolaciji. Normalno funkcioniramo na drukčiji način.
Razgovor o situaciji s korona virusom nije zabranjen. Slobodno je i poželjno reći/napisati kako se osjećamo. Pitajte druge kako su. Na taj način si možete potvrditi da nije nenormalno tako se osjećati i da zapravo nismo sami. Razgovor (i ovaj virtualni) smanjuje nelagodu – iskoristite nešto što je prirodan način samopomaganja.

• 𝙆𝙤𝙣𝙩𝙧𝙤𝙡𝙞𝙧𝙖𝙟𝙩𝙚 𝙯𝙖𝙗𝙧𝙞𝙣𝙪𝙩𝙤𝙨𝙩.
Lakše upravljamo ponašanjem nego mislima i emocijama, no jedno od drugog je neodvojivo. Osjećat ćemo se bolje, ponašajući se ‘bolje’. Nudimo nekoliko alata za upravljanje emocijama i mislima.
Koliko od brinuli nećemo doći do odgovora što će biti, hoću li se ja zaraziti, netko od mojih, kada će tomu kraj i slično. Briga nije korisna, samo nas čini napetima. Traženi osjećaj kontrole zabrinutost neće donijeti, samo će se povećati tjeskobnost i osjećaj bespomoćnosti. A bespomoćni nismo, možemo napraviti puno toga –sve ono na što se kroz medije apelira.

𝗣𝗿𝗲𝘂𝘀𝗺𝗷𝗲𝗿𝗶𝘁𝗲 𝗽𝗮𝘇̌𝗻𝗷𝘂.
Ako je stalno prisutna zabrinutost, ne možete ‘ugasiti’ brige koristite distrakciju – preusmjerite pažnju na drugi sadržaj. Svatko za sebe može naći sadržaj koji otklanja brige – pogledajte film, seriju, igrajte računalne igre, čistite kupaonicu, učite francuski jezik on-line, nazovite prijatelja.
Potiskivanje briga nije efikasno, nećemo biti uspješni u nastojanju da na nešto ne mislimo (‘nemoj misliti na torticu’); čak je dokazano da potiskivanje pojača prisutost misli. Dobro je sebi reći da je normalno biti zabrinut, svatko razuman je zabrinut. I pitati se što mogu napraviti da se zaštitim, radim li to, jesam li pretjerao/la u procjeni situacije, što kažu stručnjaci, mogu li nazvati nekoga i ‘korigirati’ se ako katastrofiziram i dr. Rizik i opasnost su stvarni, ali važno je propitati jesu li naša procjena realna. Dobro je pitati se: Jesam li ja osobno u velikom riziku od zaraze? Jesam li bio u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze? Slijedim li preporuke stručnjaka? Jesam li se nepotrebno izlagao riziku?

𝗞𝗼𝗿𝗶𝘀𝘁𝗶𝘁𝗲 𝘁𝗲𝗵𝗻𝗶𝗸𝘂 𝗼𝗱𝗴𝗼𝗱𝗲 𝗯𝗿𝗶𝗴𝗮.
Brige su često nametljive, vraćaju se – to im je u prirodi, ne znači da s Vama nešto nije u redu. Ne daju se jednostavno odmaknuti pa je korisno uporno ih odgađati do ‘vremena za brigu’. A u vremenu za brigu treba doista brinuti. Možete i zapisati zaključke brinjenja. Odredite kada počinjete brinuti, neka vrijeme za brigu ne traje dulje od 20 minuta i neka ne bude kasno navečer. Preporuka je da bude u prostoru u kojem inače ne odmarate. Do tog vremena odgađajte brige, podsjetite se samo da ćete o tomu brinuti u zadano vrijeme, ne sada. Ako smo uporni u odgađanju briga, proces se automatizira pa se brige lakše ‘ugase’ i manje smo napeti.

𝗞𝗼𝗿𝗶𝘀𝘁𝗶𝘁𝗲 𝘁𝗲𝗵𝗻𝗶𝗸𝘂 𝘂𝘇𝗲𝗺𝗹𝗷𝗲𝗻𝗷𝗮.
Ako osjećate preplavljenost neugodnim osjećajima, imate osjećaj gubitka kontrole ‘uzemljite se’ kroz pet osjetila. Udanite trbušno za početak. Imenujte pet stvari koje vidite oko sebe (naglas možete reći vidim stol, računalo…). obratite pažnju na četiri stvari oko sebe koje možete doirnuti (to može biti Vaša kosa, stolica, jastuk…). Imenujte tri zvuka iz okoline (automobil trubi vani, radio…). Nađite dvije stvari koje imaju miris (kava, krema…). Imenujte jednu stvar koju možete okusiti (bombon, zubna pasta, kava…). Završite dubokim trbušnim udahom i izdahom.

Prepoznajmo da se sa situacijama krize pojedinci teže nose. Svi smo zabrinuti i tjeskobni, no kod nekih će takve reakcije biti naglašene. Umjesto osude i negativnog etiketiranja suosjećanje, razumijevanje i podrška mogu biti od velike pomoći. Postoje telefoni za psihološku podršku – ako su reakcije stalnotrajuće i utječu na život osobe potaknite je na telefonsko savjetovanje. Udruga Vrapčići omogućuje svima 𝗯𝗲𝘀𝗽𝗹𝗮𝘁𝗻𝘂 𝗽𝘀𝗶𝗵𝗼𝗹𝗼𝘀̌𝗸𝘂 𝗽𝗼𝗱𝗿𝘀̌𝗸𝘂 𝘂 𝘃𝗿𝗲𝗺𝗲𝗻𝘂 𝗼𝗱 𝟵 𝗱𝗼 𝟭𝟰 𝘀𝗮𝘁𝗶 𝗻𝗮 𝗯𝗿𝗼𝗷𝘂 𝟬𝟵𝟭/𝟱𝟯𝟮 𝟮𝟯 𝟯𝟯.

Javite nam se!